x

Humoreska ``PROJEKAT``!

Na početku je bio projekt. Bio je i procent. Zatim su bili eksperiment, dokument, talent, moment, objekt...U školi smo učili da se ti pojmovi tako pišu i izgovaraju. Tako su pisale novine, časopisi, razne brošure, tako je stajalo u referatima, ribarskom listu, lovačkom glasniku, na velikim tablama-panoima na gradilištima...Tako se govorilo na raznim tribinama, okruglim, četvrtastim, ovalnim i haj` ti sad znaj kojim još stolovima, za vrijeme raznih govorancija. Sve do nedavno. A onda se iz neke vukonedodjije, ko zna kako, kao neki uljez i ničim izazvano, pojavilo nešto što je munjevito, maltene na prepad, osvojilo ovu sredinu, printane i elektronske medije, ušlo u svakodnevnu konverzaciju. A šta to? Pa, pobogu, novi način izgovaranja gornjih pojmova. Novokomponovani izgovor. Strava! A kako izgleda taj novokomponeraj? 

Piše: Emir Dervišefendić

 

Umjesto projekt, danas je projekat, a onda dolaze i ostali biseri: talenat, eksperimenat, dokumenat, objekat, momenat, subjekat....A najviše i najčešće: projekat! Neko valjda neđe na nekom večernjem kursu čuo da u žarkoj Africi postoji država Egipat, pa onda rek`o, ako je Egipat, što ne bi bio i projekat! Možda je taj srećo s kursa i mislio da je projekat neka država!

 

Ne shvatam da tako i dan-danas pišu mnoge novine. Doduše, u jednom članku naći ćete ponekad projekt, ali već u slijedećim je projekat. Analizirajući ovaj slučaj, došao sam do zaključka da je novokomponovani izgovor pomenutih pojmova svojstven samo ovoj sredini. Pratim štampu i televizije bivših nam sestrinskih republika i svugdje je projekt. 

 

Samo kod nas je projekat. Biser nad biserima! Kako to samo ružno i primitivno zvuči! Čuj, projekat! Naročito kad se toga dočepaju novokomponovani političari i nadriekonomisti. I novopostavljeni podobni direktori preduzeća. Pa onda slušate na teleću glavušu zadriglog direktora neke tvrtke, sa košuljom ispalom iz pantalona, razvezane kragne i bože sačuvaj dizajnirane kravate, često u Kalimero – stilu, kako vam besjedi, sretan i presretan: u toku realizacije, je li, imamo jedan projekat – onda diša razvali menzu od uha do uha- koji će ako se iznadju sredstva(iznadju- kako je to lijepo rečeno) osigurati da do izražaja dodje talenat naše mlade generacije i koji će, je li, postotak zapošljavanja dići na veći( čuj, na veći!) nivo, razumiješka ti mene, a što će samo po sebi predstavljati svojevrstan eksperimenat! Brat bratu, strava jedna! Odmah nakon što sam uočio tu nakaradnost, uz napomenu da su mnogi, medju njima i neki moji poiznanici, prihvatali takav iztgovor, rek`o sam sam sebi: e, ti nećeš! Nećeš postati primitivac! Sve te pojmove izgovaraćeš i pisati onako kako je ispravno i kako su te nekad naučili pravi profesori jezika. Zar sada da zastraniš? Nipošto! Grozničavo sam tražio uzrok ovoj pojavi; kao posljedica koje li samo elementarne nepogode dodje u naš grad, u našu sredinu, u naša sredstva informiranja? Ko nam to donese i instalira mudroserstvo zvano projekat?! 

 

Meni niko neće govorit` kako ću ja pisat` i izgovarat` te pojmove! – odmah sam rekao. Moram ostat` dosljedan onome što su me pravi ljudi ispravno naučili. Kad sve sagledam, mislim da sam u tome uspio. I veoma sam ponosan na sebe! Ali, projekat se udomaćio, kao da je u najmanju ruku starosjedilac na ovim prostorima. A nije ni slučajno. Ništa gore, nego kad gledate tv, neku pričaonicu iliti talk-show, a tamo se isprsio neki Tarzan, Tarzo i jednako: projekat, pa projekat! Istog časa mijenjam kanal ili gasim tv. Kako rekoh, bio sam siguran da ću ostati postojan. Kano klisurine. Da neću nasjesti i pasti na taj primitivizam. Već odavno pišem za novine i trudim sa da to bude korektno. Medjutim, pišem članak, naprimjer: Projekt svestranog obuhvatanja novonastalih problema, koncept  i procent uspješnosti rješavanja istih. U novinama izadje: Projekat, koncepat i procenat! Lektorisalo me. Lektoriralo! Ono. Rano  moja ljuta!

 

Propast` nećemo, al` spasa nam nema! Moram se i dalje boriti. I ostati postojan. Do sada me nisu uspjeli transformirat`.Ost`o sam svoj, onaj stari. Samo tako dalje. Imam i dokaze za to!

 

Evo, nalazim se na teget Jadranu, u jednoj sam poznatoj luci. Idem na jedan otok gdje se održava nekakav simpozijum sa kojeg ću izvještavat` matičnu novinu. Usput ću  slati kratke izvještaje, crtice, opservacije o zanimljivim stvarima na koje usput nailazim. Ali, čekajte, upravo vidim nešto vrlo zanimljivo, to obavezno moram javit` redakciji, to mora sutra biti objavljeno! A vezano je za temu: godišnji odmori - prednosti kolektivnog korištenja. I šta to vidim? Grozničavo vadim bilježnicu, jedva nalazim olovku i pišem kratak izvještaj: 

 

Nevjerovatno, ali, evo, već sada su na djelu i ispitu nova stremljenja i orijentacije naših privrednika, poslovnih ljudi i menadžera, a sve u cilju postizanja maksimalnih ušteda i zacrtane racionalizacije! Naglašavam: nevjerovatno, gledam svojim očima, u redu za trajekat, u jedno desetak najluksuznijih automobila čeka cjelokupni menadžmenat jedne sarajevske tvrtke!

KOMENTARI
0

Morate biti registrovani i prijavljeni kako biste komentarisali sadržaj.