JELENINA MAJKA TRAŽILA KĆERKU PA UGLEDALA MARJANOVIĆE NA NASIPU U 3 UJUTRU! Ja tražim svoje dijete, šta ti radiš tu?!

Ovaj svjedok, čije je ime poznato redakciji i o čijem su postojanju obaviještene nadležne institucije, kaže da je pokojna Zorica Krsmanović sama ispričala šta se dogodilo u noći između 2. i 3. aprila na nasipu u Crvenki.

- Zorica je s rođakom bila na nasipu i tražili su Jelenu. Kako je sama kazala, instinkt ju je stalno vraćao na mjesto na kome je Jecino tijelo otkriveno. Međutim, u nekom trenutku ona se umorila i zamolila rođaka da se provozaju po Borči, u nadi da je njena kćerka pobjegla i da je negdje na ulici. Potraga za Jelenom obustavljena je oko tri sata izjutra i ljudi su otišli. Međutim, Zorica je odlučila da se još jednom vrati na nasip - priča svjedok za Kurir.

Prema njegovim riječima, Krsmanovićeva i rođak su se vratili i krenuli ka dijelu nasipa gdje je Jelena sutradan pronađena.

- Kad su prišli mjestu gdje je Jeca zapravo ležala potopljena u vodi, ugledali su jednog od članova porodice Marjanović s nekoliko ljudi. On je upitao Zoricu šta radi tu, na šta je ona odgovorila: „Majka sam, tražim svoje dijete, a šta ti radiš tu?“ Marjanović je uzvratio: „I ja je tražim, vidiš da nismo odustali od nje.“ Svi smo se poslije toga čudili kako je sutradan Jelena nađena na tom mjestu, a oni je te noći nisu vidjeli - navodi sagovornik Kurira.

Svjedok kaže da su Krsmanovići tek kasnije počeli da pričaju o dešavanjima iz noći potrage, a da vjeruje da su sve vrijeme ćutali u strahu da će izgubiti malu Janu.

- Zorica je lično meni jednom prilikom kazala da smatra da je napravila grešku u policiji jer je rekla da je Jelena tokom razgovora pomenula da trči po nasipu. Kasnijim prisjećanjem ona je došla do zaključka da su razmijenile samo dvije-tri rečenice, kao i da Jeca nije pominjala gdje je, već samo da trči, kao i da će doći kod nje da joj donese hranu kad bude dala ručak Marjanovićima - priča svedok.

Rođaci Jelene Marjanović često su nakon zločina govorili kako je Jecin telefon imao veoma slabu bateriju, kao i da im nikako nije jasno da je njen broj bio dostupan 2. aprila do ponoći, uprkos tome što su je svi konstantno pozivali. Takođe, navodi svjedok, oni su vjerovali da je telefon koji je nađen dan kasnije naknadno donijet na nasip.

- Svima je bilo poznato da se Jelena žalila da joj baterija na telefonu drži samo dva sata. Bilo nam je nevjerovatno da je telefon bio dostupan gotovo osam sati od njenog nestanka, ako su je u tom periodu svi zvali. Neobično je i da je toliko ljudi prošlo pokraj mjesta gdje je mobilni nađen, a niko nije vidio ni odsjaj ekrana niti čuo zvuk zvona- objašnjava sagovornik Kurira.

(Kurir)