KILOMETARSKA KOLONA UPLAKANIH LJUDI: Sahranjena djevojka kojoj je razbojnik pucao u glavu zbog 10.000 dinara!

U kilometarskoj koloni komšije, kumovi, mnogobrojna rodbina i školski drugovi koji su došli da izjave saučešće Kristininim roditeljima, majci Stojani i ocu Stanislavu, mlađim sestrama, Marini i Ivani, babi Miloranki, stričevima, ujacima, i da na vječni počinak isprate djevojku za koju u novovaroškom kraju imaju samo riječi hvale.

Mnogobrojna lica bila su skamenjena od bola, a pitanje samo jedno: zašto?

- Bog neka mu sudi, a ja ne mogu - riječi su Kristininog oca Stanislava na bezumni postupak razbojnika.

- Na žalost, ono što smo gledali samo na televiziji sada se i nama dešava. Ruka bezumnika prekinula je jedan mlad i nevin život, a kakav to čovjek treba da bude pa da digne ruku na dijete – zapitao je iznad posmrtnog odra sveštenik Stanko Blagojević.

Jecaji su se juče prolamali selom u kome se Kristina rodila i odrasla. Riječima saučešća pokušavali su poznanici da njenim najbližim ublaže bol, ali nije bilo utjehe.

- Kako da ohrabrimo roditelje da izdrže ljutu tugu, patnju i bol kada danas prate na vječni daleki put sebe same i ono što su od srca odvajali. Nisu oni u svojoj dobroti i plemenitosti Kristinu vaspitavali za ovaj pokvareni svijet u kome ljudske pogani i izrodi nose pištolje i pucaju na djecu, već za jedan normalniji i pošteniji svijet, onako kako su i njih roditelji učili - rekao je opraštajući se iznad groba ubijene djevojke jedan od komšija.

Oni rijetki, koji imaju snage da izuste po koju riječ, podsjećaju da je Kristina bila djevojka za primer. Završila je Tehničku školu u Novoj Varoši, a u Beograd je došla prošlog ljeta kada je polagala prijemni ispit za Višu poslovnu školu. Kako nije uspjela da upadne na budžet riješila je da pauzira godinu, pa da ove opet pokuša. Zaposlila se na benzinskoj pumpi u Velikom Mokrom Lugu, kako bi zaradila za školovanje.

- Spremala se, maštala i sanjala da ljetos, za koju nedjelju upiše Ekonomski fakultet. Oitišla je u Beograd puna planova, puna nade i snova, da se bori i da ne odustane, da pomogne roditeljima,da stvori sebi i porodici, svojim sestricama bolji život. Ali je umjesto toga danas ispraćamo na vječni počinak –čulo se u oproštajnom govoru.

Mnogi se javljali da pomognu

Prema riječima sveštenika Stanka Blagojevića, tokom četvirodnevne Kristinine borbe sa teškim povredama javljali su se mnogi da pomognu njeno liječenje. Kaplanovići su slabijeg materijalnog stanja, pa im je novčanu pomoć obećala i opština Nova Varoš.

- Živjeli su skromno od jedne penzije i od onoga što zarade od poljoprivrede. Imaju par krava, a obrađuju i zemlju. Kristina se nije libila ni jednog seljačkog posla, roditeljima je pomagala u polju, oko stoke i u kući, ali to joj nije bila prepreka da bude dobar đak. A svaki dan je putovala desetak kilometara u grad u školu - kažu mještani Vilova.

(Blic)