Kako je duševni bolesnik digao Ilidžu ``na noge``?!

Kontaktirali smo MUP Kantona Sarajevo, a tamo smo dobili sljedeći odgovor:

``Dana 19.01.2014. godine u 09:00 sati, policijski službenici IV PU lišili su slobode L.I., rođen 1991. godine u Sarajevu, gdje je i nastanjen, zbog postojanja osnova sumnje da je počinio krivična djela iz člana 362. i 359. KZ FBiH (Nasilničko ponašanje i Napad na ovlaštenu službenu osobu u vršenju poslova sigurnosti). O prednjem je obaviješten tužilac Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu``, stoji u službenom odgovoru kojeg smo dobili iz MUP-a Kantona Sarajevo.

I.L. se nije smirio ni nakon što je policija stigla na mjesto događaja, te je metalnom šipkom udarao po policijskom automobilu, a u napadu na policiju povrijeđen je jedan policajac. Policajac nije zadobio teže povrede, a prema posljednjim informacijama mladić je smješten na psihijatrijsku kliniku.

Kontaktirali smo dr. Omera Ćemalovića, koji je uposlenik u Psihijatrijskoj bolnici Jagomir, te smo ga upitali za mladića koji je jučer razbijao stakla u Osjeku i koji je napao policijskog službenika. Dr. Omer Ćemalović je za Source.ba portal rekao:

``Pošto sam ja već obavio pregled te osobe, ne mogu se izjašnjavati po tom pitanju, jer sam ja kao vještak angažovan u tom predmetu. Međutim, mogu reći da će I.L., sasvim sigurno, biti zbrinut na adekvatan način. Šta će se dalje odvijati po tom pitanju, o tome vam ne mogu govoriti jer sam dio tog postupka``, rekao je dr. Ćemalović.

Ne postoji adekvatna klinika za bolesne ljude

Dr. Ćemalovića smo upitali šta se dešava sa psihičkim bolesnicima koji hodaju ulicama naše zemlje, te koji je broj tih osoba;

``Jako je teško reći o kojem se broju radi. Međutim, sasvim je jasno da osobe koje naprave slično krivično djelo to urade u trenutku bolesnog ili izmijenjenog duševnog stanja. Osobe koje su to obavile u neuračunljivom stanju su osobe za koje ne postoje adekvatne ustanove u BiH u kojima bi se liječile. Imamo 15-ak takvih osoba na odjeljenju u Zenici, koja apsolutno ne odgovara tome, ali jednostavno nema se gdje sa tim ljudima. U Zenici se doktori maksimalno trude, ali to definitivno nije ustanova gdje bi ti bolesni ljudi trebali biti smješteni. Pokrenuta je inicijativa da se na Sokocu napravi slična bolnica, međutim, ta je sada bolnica uknjižena kao vlasništvo RS-a, osnivač te bolnice je Vlada RS-a. Oko pet miliona švicarskih franaka je do sada dato za tu bolnicu, ali ta bolnica još uvijek nije krenula sa radom. Vijeće ministara je donijelo odluku da je to referentna ustanova na nivou zemlje. Vijeće ministara je pristalo na uslove koji nisu korektni, bilo ko iz FBiH nema pravo da na bilo koji način nadzire tu ustanovu. Mi iz FBiH imamo pravo samo da dovedemo bolesnika u ustanovu, da platimo za njega i to je to, što je neprihvatljivo. Međutim, i takav sistem ne funkcioniše. Nema sistemskog rješenja, dakle bolesnici se kratkotrajno prime na klinike u Sarajevu i Tuzli``, tvrdi Omer Ćemalović.

Bolnica na Sokocu trebala je početi sa radom krajem 2013. godine, međutim još uvijek se ne nazire početak rada u ovoj bolnici. U svemu tome postoji strah građana da su u opasnosti zbog ovakvih osoba koje šetaju ulicama BiH, a koje ne mogu biti smještene na određene klinike;

Strah građana

``Nema adekvatnog praćenja osoba koje izlaze iz tih ustanova. Imate slučajeva gdje je čovjek u bolesnom stanju počinio neko krivično djelo prije tri godine, odvija se sudski postupak na sudu, a čovjek je nakon toga ležao u bolnici. Nakon što on dođe na suđenje vi njemu sada morate izreći određenu mjeru, a on je već ležao u bolnici. Nema efikasnosti, kada su u pitanju ljudi koji su učinili neko krivično djelo, a bolesni su, trebalo bi da se uradi hitni postupak, da se ta osoba odmah uputi na liječenje. Međutim, ukoliko se čeka na godinu-dvije onda to nije rješenje problema. Treba na osnovu stručnih parametara donijeti odluku da se ta osoba nastavi liječiti ili da se kontroliše u zajednici``, završio je dr. Omer Ćemalović za Source.ba portal.

Prema raspoloživim informacijama iz 2012. godine, preko 200 osoba, za koje se smatra da su duševni bolesnici, slobodno je hodalo ulicama u FBiH. Ta brojka, ni nakon 20-ak mjeseci, nije drastično smanjena.

``Hodajuće bombe`` u BiH

Nevenka Janjić iz Šipova je početkom 2013. godine sjekirom ubila svoga oca Stjepanja Janjića. Nakon što je učinila ovaj gnusni čin smještena je na Odjel psihijatrije Kantonalne bolnice u Travniku, a nakon toga je prebačena u zatvor u Zenici. Bojanka Radić je u Loparama je ubila svog djeda Milorada Radića. Bojanka je odavno bila poznata kao psihički bolesnik, a nakon ubistva je smještena na Psihijatrijsku kliniku na Sokocu.

Slobodan Spasojević iz Tuzle je prošle godine zaklao svoju 30-godišnju kćerku, Šejlu Spasojević. Inače, širom BiH u zatvorima se nalazi oko 50 psihičkih bolesnika koji su počinili neki zločin. Najviše psihičkih zatvorenika se nalazi u KPZ Zenica. Neki od najtežih slučajeva koje je naša zemlja zapamtila su onaj iz 2006. godine, kada je Tomislav Petrović u lipničkom zaseoku Trstju ubio šest osoba, te onaj iz 2010. godine, kada je Nedim Fejzić u Hlapčevićima kod Visokog izmasakrirao i ubio tri osobe, a nekoliko njih ranio.

Izvor:Source.ba