Nissan sprema podsjetnik na dominaciju u Bathurstu!

Ne znam koliko naših cijenjenih čitatelja prati australsku automobilsku i automobilističku scenu, pa se unaprijed ispričavam ako odem koji korak izvan same teme. No poznavali ovaj dio svijeta i automobile koji se njime voze ili ne, za brdo pod nazivom Mount Panorama i slavnu stazu Bathurst ste vjerojatno čuli.

Dotična je staza polje borbe već desetljećima, a glavni akteri tih borbi oduvijek su štovatelji Forda s jedne strane i Holdena s one druge, pa stoga ne čudi kako navijačke tribine oko staze često izgledaju poput tribina na kojima se iz godine u godinu fizički obračunavaju maloumnici na stadionima.

Kroz povijest ove staze nije rijetkost bilo vidjeti vozila hitne pomoći s krive strane ograde, intervencije tijela javnog reda i mira, te osiguranja staze, a bilo je i slučajeva divljačkih premlaćivanja navijača obje strane zbog kojih su neki od njih danas invalidi. Dakle Australci znaju kako napraviti dobar kaos izvan staze, ali su u pravilu dobro odgojen narod, pa tu i tamo dozvole da se u pauzama mlataranja šakama i razbacivanja boca održi i pokoja utrka.

E sad…kako su Ford i Holden (odnosno australski Opel, ako ćemo se šaliti)međusobno  oduvijek bili dovoljno ljuti konkurenti, tako u pravilu nije bilo potrebno u tu dvostranu makljažu dovoditi treću stranu. No usprkos tom sasvim logičnom načinu razmišljanja, treća se strana dogodila na stazi i štovateljima navedene dvije marke dala razloga da se udruže protiv zajedničkog neprijatelja.

…a zajednički neprijatelj bio je Nissan Skyline GT-R.

Za one koji se pitaju „gdje je Nissan bio deves´prve“, odgovor je jednostavan – u Australiji, gdje je tijekom utrke Bathurst 1000 jedan bijelo-plavo-crveni Skyline GT-R našutavao guzice svim konkurentima na stazi prepunoj Fordovih Sierra i Holdenovih Commodorea.

Time ne samo da je Nissan demonstrirao svu nadmoć tehnologije u odnosu na brutalne V8-motore i sirovu snagu, već je izazvao milijun i jednu polemiku zbog koje su se Australci odjednom osjetili ugroženom vrstom. Uostalom, koliko je ta nemoć bila očita pokazivalo se i dalje – i to punih devetnaest godina, jer rekordu od 6 sati, 19 minuta i 14,8 sekundi postavljen te slavne 1991. godine skoro dva desetljeća nitko nije mogao ni prismrdjeti, a kamoli ga oboriti.

Uglavnom, vozači Mark Skaife i Jim Richards tom su pobjedom i prijeđenih 1,000 kilometara za tek nešto više od šest sati ušli u legendu australskog auto-sporta, a i puno šire.

Kada je utrka završila, te kada su Fordovci i Holdenovci sa staze i oko nje pokupili vlastite komadiće guzica, te krenuli kućama, odjednom se oglasila krovna australska asocijacija vezana uz auto-sport i za Nissan Skyline GT-R jednostavno zabranila bilo kakve daljnje nastupe. Time je Fordova i Holdenova ekipa navijača mogla odahnuti i vratiti se bratoubilačkim navijanjima za „svoje“, ali cijela priča usprkos tom povratku na ono idilično staro nije ispala fer za Nissan koji je svoj posao zajedno s vozačima te slavne 1991. godine odradio besprijekorno.

Uglavnom, kako je Nissan Skyline GT-R u ono vrijeme doslovce servirao dupe Holdenu i Fordu, naravno da Nissanovci to nisu zaboravili, pa se poradilo na jednom posebnom podsjetniku na legendarnih 1,000 kilometara Bathursta u obliku aktualnog modela.

Dotični model je Altima – automobil izvan Europe itekako poznat svima onima koji žele pouzdan i opremljen automobil za relativno malo novaca.

Doduše, ova Altima ne može poslužiti mladim majkama i tinejdžerima u Americi za prijevoz putnika i stvari, jer je dotični automobil izveden po pravilniku vezanom uz utrke, ali kada bi čovjek zažmirio na jedno oko, i dalje je riječ o Altimi i to je sasvim u redu.

Tehnikalija oko ovog automobila u pravilu nema, ali s obzirom na priču u sklopu koje je isti nastao, one i nisu bitne. Dapače, bitno je ono što se vidi već na prvi pogled, tj. boje koje su i slavne 1991. godine krasile pobjednički Skyline GT-R.

Zatim je bitno napomenuti kako su u sklopu cijelog projekta aktivno sudjelovali Mark Skaife i Jim Richards, te su svojim znanjem i iskustvom u ovaj automobil usadili dio sebe, a onda je bitno spomenuti i vozače koji će imati čast sjesti za volan ovog pokretnog podsjetnika na slavnu Nissanovu trkaću povijest.

Riječ je o dinamičnom dvojcu koji sačinjavaju Dean Fiore i Michael Caruso, koji će kao iskusni vozači sigurno ostvariti dobar plasman na utrci. No baš da se to i ne dogodi, sama ideja je i dalje itekako vrijedna hvale, jer svaku legendu ipak treba držati na životu i podsjetiti na nju koliko god je to puta moguće.

Zato ovaj projekt ima itekako puno smisla i to je samo još jedan u nizu razloga zašto je zapravo bitan.

Nissan u današnje vrijeme od svijeta utrkivanja ne odustaje. Doduše, u sklopu ovih aktualnih (i pomalo bezličnih) vremena, teško da je Nissanov trud moguće izdvojiti na neko posebno mjesto, ali eto…barem odustajanje od svijeta brzine nije aktualno za tog japanskog giganta.

Samim time je se tek još jednom potvrđuje činjenica koja kaže kako je vrijeme fascinacije svijetom utrkivanja daleko iza nas, no zato se uvijek može naći utočište u povijesti. Onoj tijekom koje su bez strujnih krugova i svih mogućih i nemogućih sigurnosnih pravilnika letjeli pravi trkaći automobili s isto tako pravim trkačima za volanom.

Zato je ovaj podsjetnik bitan i nadam se da će uroditi rezultatom vrijednog povijesti koju prati.

Izvor: automobili.dnevnik.hr/ekskluziva.ba