Prijovićka pjevala kad je njena najbolja drugarica poginula!

Kako za Star otkriva Aleksandrina drugarica, ovu tragediju koja se dogodila 2012. godine je mnogo teško prihvatila i jedva se oporavila od gubitka. 

- Aleksandra i ta djevojka išle su zajedno u školu. Bile su najbolje drugarice i ona je bila presrećna kada se Aleksandra prijavila u Zvezde Granda. Kao i mnogi iz škole, ona ju je bodrila i dolazila u emisije da je podrži. A pošto je Aleksandra odmah počela da radi i nastupa, slabije smo se viđali sa njom, ali smo se redovno čuli. Ona je, ako i danas za prijatelje potpuno ista Nije se uopšte uobrazila, priča Aleksandra drugarica i dodaje: 

- Prije pet godina imala je neki nastup u inostranstvu, u tu je kasno uveče sačekala poruka da se čudno osjećala cijeli taj dan i da je znala da nešto nije u redu. Dok je pjevala, vidjela je SMS i samo napisala: ``Šta se desilo?`` Osjetila je da se nešto dešava. Tada joj je naš drugar iz Belog Manastira javio za tragičnu vijest, al nije želio da joj napiše da je taj udes bio koban za djevojku. Ona je pročitala poruku i nastavila sa nastupom. Samo ona zna kako je to izvela i šta se u njenoj glavi tada dešavalo, bilo smo djeca, nismo bili punoljetni. Čim je stigla u hotel, sve nas je zvala, i svoju mamu Borku koja nije znala ništa. Morali smo da joj kažemo iako smo htjeli da joj strašne vijesti saopštimo tek kada dođe s puta. Odmah je krenula u Beli Manastir, cijeli put je preplakala, molila se da svi mi griješimo i da će se drugarica oporavati, priča bliska Prijovićkina drugarica za Star, koja nije željela da otkriva ime preminule prijateljice iz poštovanja prema njenoj porodici. 

- Aleksandri je sve to mnogo teško palo. Znala je koliko se njena drugarica radovala njenom uspjehu. Bila je tada u teškoj depresiji, često je umjela da zaplače kada čuje pjesme koje je ona voljela. Sve je to mnogo teže podnijela, jer smo bili djeca, iako je Aleksandra od svih nas bila najzrelija. Često je znala da se zapita da li je taj događaj mogao da bude spriječen, da li je postojala šansa da one ne sjedne u taj automobil smrti. Inače, te noći, naša drugarica je krenula u grad, bila je na suvozačevom mjestu, a njen drug koji je vozio i na sreću ostao živ, izgubi je kontrolu nad vozilom. Znam da Aleksandra puno radi i putuje, sada je i zaljubljena, pa se ne čujemo toliko često, ali kad god dođe u Beli manastir, vidimo se i često prepričavamo zajedničke trenutke sa zajedničkom prijateljicom koju nikada nećemo zaboraviti. 

(Star)