Svijet je dobio novi najbrži električni automobil, je li vas briga?!

Nema sumnje, NIO EP9 ne odlikuje nota iz ispušnog sustava koja će podići dlačice na vratu svakog ljubitelja u supersportske automobile, što je dakako posljedica činjenice da niti nema ispušni sustav kao takav. Za pokretanje se, naime, brine sustav koji objedinjuje rad četiri elektromotora, od kojih je svaki zadužen za po jedan kotač, a njihova međusobna suradnja rezultira s ukupno 1360 „konja“ i golemih 6333 Nm okretnog momenta, te vodom hlađenog paketa litij-ionskih baterija koji u normalnim okolnostima, dakle daleko od ekstremnih uvjeta Nurburgringa, automobilu osigurava nešto manje od 430 kilometara vožnje između punjenja.

No, kako se ova vijest isključivo veže na famozni Zeleni pakao, maksimalan domet automobila ovdje pada u drugi plan, dok u središte pažnje dolazi njegova sposobnost da u što kražem vremenu okruži trkaću stazu. U nastojanju da okrenu svijet električnih supersportaša (u redu, ne radi se o odveć napučenom svijetu, već o nizu poluproizvoda i tek ponekom svjetlom točkom koja se donekle dokazala u realnim uvjetima) naglavačke, njegovi su tvorci poslali profesionalnog vozača na stazu kako bi izvukao maksimalan potencijal iz automobila u zahtjevnim uvjetima. Rezultat je sjajan, nema druge riječi. S vremenom od 7 minuta i 5 sekundi ovaj je automobil uspio oboriti prethodni rekord za električno vozilo na Nurburgringu za nemalih 17 sekundi, smjestivši se na top listi 100 najbržih automobila između Aventadora SV i Nismo GT-R-a.

Premda je interes javnosti za ostvarenim vremenima na Nurburgringu nekako splasnuo, kada ih promatramo iz perspektive jedne svježe firme koja se tek mora dokazati, a mora dokazati i superiornost nove tehnologije nad onom koju već koristimo godinama, oboreni rekord dobiva na vrijednosti. A da bi uspjeli u svojem naumu, tim inženjera koji stoji iza ovog automobila opremio ga je karbonskom školjkom izrađenom prema FIA-inim LMP1 standardima, modernim „torque vectoring“ sustavom i već spomenutim elektromotorima koji automatski znače i pogon na sve kotače, što u prijevodu znači da se konfiguracija ne razlikuje od one viđene kod Rimčevog Concept_Onea. Dodatno, na stazi nikako ne odmažu ugljično-keramičke kočnice, aktivno stražnje krilo, kao niti dvostruko veća sila potiska od one generirane kod aktualnih F1 bolida.

Fascinantno, nije li? No, htjeli mi to priznati ili ne, kada dovedemo u pitanje komercijalan uspjeh ovog projekta, moramo imati na umu da se automobili iz ove klase i dalje kupuju zbog izgleda, zvuka i društvenog ugleda koji dolazi uz značku nekog poznatog proizvođača. Tako da po svemu sudeći NIO EP9 za sada ostaje kao zanimljiva inženjerska vježba, čija tehnologija definitivno ima svoje mjesto. U budućnosti.

Izvor: Automobili.dnevnik.hr/ekskluziva.ba