Demonstracija sile: Izbacili na ulicu porodicu Selimagić, bez suvišnog zašto!

Četvoročlana porodica Selimagić iz Zenice, sa dvoje maloljetne djece istjerana je iz svog stana na ulicu. Njegova pravna borba za stan traje već gotovo 22 godine.

Adnan Selimagić je 1994. godine kao oboljeli od hronične opstrukcije pluća zajedno sa suprugom, kćerkom poginulog pripadnika Armije BiH, privremeno napustio BiH. Nije se odjavljivao sa adrese u Zenici gdje je ostao živjeti otac Selim Selimagić, koji je preminuo 23. septembra 1998. godine. U trenutku očeve smrti Adnan nije imao pasoš te nije mogao doći. Nedugo potom saznaje da je u stan uselila komšinica Nermina Muminagić.

Angažuje advokata, slijede tužbe, žalbe, presude i konačno 2007. godine Adnan sa porodicom ponovo ulazi u stan u Ulici Bulevar Kulina bana, shodno odluci suda i nadležnih službi tadašnje Općine Zenica.

U vremenu koje slijedi pokušava ostvariti pravo na otkup stana, ali ga stalnim žalbama putem Kantonalnog suda Zenica u tome onemogućava Nermina Muminagić (u međuvremenu udata Salčinović). Konačno maja ove godine poziva ga advokat i saopštava da je konačno sve završeno u pozitivnom smislu. No, samo nekoliko dana potom dolaze policajci sa rješenjem o zakazanoj deložaciji za 21. juli!?

„Čitavo vrijeme rješenja od Općine su bila u moju korist, kantonalno ministarstvo je ta rješenja potvrđivalo, a oni su se žalili Kantonalnom sudu koji je uporno prihvatao njene žalbe. Na zadnje rješenje iz Grada Zenica koje je potvrdilo kantonalno ministarstvo oni su tužili ministarstvo i slučaj je prebačen u Sarajevo. Moj zahtjev da otkupim stan, federalni ministar je odbio 20. septembra 2019. godine i tada počinju svi problemi“, izjavio je tada za Oslobođenje Adnan Selimagić.

„Nermina Salčinović je prije više od 12 godina ostala bez doma, bez valjanog pravnog osnova, usljed nezakonitosti u radu gradske Službe. Pretrpila je ogromnu štetu u maratonskom postupku“, tvrdi njena advokatica Maida Galijatović.  

Deložaciju 21. jula, kao i onu narednu 5. avgusta spriječile su komšije i članovi Udruženja Porodica šehida i poginulih boraca Grada Zenica, koji znaju pozadinu dešavanja sa „prisvajanjem“ stana od strane bivše komšinice.

U trenutku smrti Adnanovog oca Nermina Muminagić živjela je tri sprata više, u stanu u vlasništvu njene sestre. Samo devet dana nakon smrti Selima Selimagića Željezara Zenica i OŠ „Musa Ćazim Ćatić“ gdje je Nermina radila, sklapaju ugovor o zamjeni stanova. Prema ugovoru Nermina je dakle već imala stan u zeničkom naselju Crkvice.

Potpisnici ugovor su toliko žurili da nisu čekali ni istek zakonskog roka od 30, odnosno 90 dana za eventualno podnošenje zahtjeva za prenos stanarskog prava. Ugovor je podsjetimo potpisan samo devet dana nakon smrti nosioca stanarskog prava, što dovoljno govori o poštivanju tadašnjih zakonskih odredbi.

Nermina Muminagić potom useljava u stan, a sestrin u kojem je živjela, prema iskazu komšija, biva uskoro prodan. Iako Nermina Muminagić, sada Salčinović nakon iseljenja iz stana Selimagića 2007. godine, živi sa suprugom u njihovom stanu od 90 m2, ona sada od Grada Zenice traži naknadu od 39.000 maraka plus zatezne kamate za mjesečne troškove za korištenje drugog stana!?

Posebnu ulogu u procesu imao je Kantonalni sud Zenica. Tako je u maju ove godine sutkinja Emira Džerahović, donijela dvije presude u ovom slučaju u razmaku od samo sedam dana!? Zenički Kantonalni sud presude ovako brzo donosi samo kada su u pitanju posebni „klijenti“.

Nermina Salčinović (rođ. Muminagić) inače je svastika Ramiza Džaferovića, ratnog predsjednika izvršne vlasti u Zenici, koji je u vrijeme preuzimanja stana Selimagića bio direktor Porezne uprave Federacije BiH i veoma uticajni član SDA.

.

.

.

.

.

Pahuljko / žurnal