Humoreska: "Garo astronaut"!

Bahatošću i neozbiljnošću tzv.homo sapiensa, planeta Zemlja se našla u velikoj opasnosti i prijeti joj sunovrat u duboki, mračni svemir. Skoro svi resursi na rodnoj nam planeti skoro su potrošeni, prvenstveno energetski, a i situacija sa hranom i vodom ništa nije bolja. Došlo je do promjene klime, učestali su zemljotresi, cunamiji i erupcije vulkana. Počeo se topiti led na Antarktiku, mnogi gradovi već su pod vodom, mnogi pod vulkanskim pepelom. Zemlji prijete totalni mrak....i kraj. Ljudskoj rasi biološki nestanak.

Ipak, čovječanstvo se u posljednji čas trglo iz letargije i krenulo putem spasenja. Pronadjeno je nekoliko planeta pogodnih za ljudski život i počela je evakuacije na nova staništa, desetinama svjetlosnih godina daleko od matične planete. Većina stanovništva već je evakuirana, a jedini izuzetak je, kao i obično, Bosna i Hercegovina sa svojim biserima, entitetima. Doduše, onaj zvani RS već je završio preseljenje na novootkrivenu planetu Nova Rusija gdje ga očekuje bogat i uspješan život pun slobode i ljudskih prava, a Federacija još uvijek tapka u mjestu. Prema zacementiranoj shemi u potragu za novim domom trebalo je da krenu tri konstitutivna svemirska broda, ali ih konstitutivci nisu imali. Postojao je jedan, ali u vlasništvu Ostalih. Konačno su tri naroda, plus ostali i nešto ostalosti i pored toga što još uvijek nije bila implementirana presuda Sejdić-Finci, uspjeli postići istorijski dogovor da se u potragu ide tim brodom. Federacijski brod ŠIŠĆEVAP imao je pogon na roštiljski ćumur. Eksperimentišući njime i rakijskim kazanom došlo se do revolucionarnog otkrića: strahovito jakog pogonskog goriva. U svemir su otišla dva člana posade, astronaut Mujo i specijalno za svemirske akcije obučeni pas Garo. Prvih dana brod je bio u stalnoj vezi sa federalnim kontrolnim centrom. Potom se veza izgubila i nastupila je neizvjesnost. A u pitanju su bili ne dani, nego...sati.....

Duboko u šumi i jedva vidljiv, krio se ulaz u veliko podzemno zdanje, Federalni centar za svemirska istraživanja, Federal Space Research Center, Faletići. U sali punoj raznih instrumenata, računara i ogromnih zidnih monitora, vrilo je kao u košnici. Na kraju sale, za ovalnim stolom sjedio je čovjek u vojnoj uniformi. Uz osvjetljenje, atmosferu u sali dopunjavao je konglomerat različitih zvukova i šumova.

-Gospodine generale, obratio se čovjeku za ovalnim stolom mladji naučnik, uspjeli smo uspostaviti vezu sa brodom, nema slike, samo ton...evo...poslušajte gospodine!

Uključen je razglas, javili su se neki isprekidani tonovi i čudni šumovi.

-Halo, Faletići zovu brod ŠIŠĆEVAP, general Kajmakburedžiković na liniji, da li se čujemo?- proderao se general u mikrofon. Niz lice su mu krenule graške znoja, vidjelo se da je veoma napet i uzbudjen. Prvih nekoliko sekundi ništa se nije čulo, na monitorima je carevao snijeg, a iz zvučnika se čulo samo krkljanje. Potom se začulo.

-'alo, kontrolni centar Faletići, ŠIŠĆEVAP se javlja, Mujo je na vezi, 'alo, čujete li me?

-Čujemo te Mujo!- javio se general. Dajder mi Garu!

-Vau...vau! – začulo se na razglasu, što je izazvalo buru oduševljenja u sali, potom aplauz, uz uobičajeno grljenje i cmakanje. Kao u američkim filmovima.

-Garo, rodjeni moj, hajde još jednom za raju!- gugutao je general.

-Vau...vau! –slijedio je veseli odgovor.

-Garo je na vezi, pozdravimo ga još jednim aplauzom!- obratio se general prisutnima.

Kad se aplauz stišao, riječ je ponovo uzeo general.

-Garo, slušaj sad dobro, govori general Kajmakburedžiković!Moraš hitno obaviti nekoliko važnih radnji. Kao prvo, odmah uključi retromotore i podesi elevacioni ugao nagiba broda za devedeset stepeni!

Uslijedilo je neko pištanje sa isprekidanom lupom, neki čudni signali, a onda veselo...

-Vau...vau!

-Garo je uspješno uradio prvi zadatak!- objavio je general, što je izazvalo opšti urnebes.

-Svaka čast Garo! A sada izračunaj konstantu potprostorne zakrivljenosti koristeći Gaussov sferni algoritam.

Opet neko krkljanje, visoki tonovi, zujanje, udari, a zatim...

-Vau....vau!

-To, Garo!- raspilavio se general. Sada podesi dotok ćumurplazme u spremnike i baždari resekvencere nadćumurnog pogona!

Čuli su se zvuci koji dočaravaju neki rad, a onda opet veselo...

-Vau....vau!

Sala je proključala. Na sve strane letjele su šoljice za kafu, ibrici, sahani, registratori...

-Garo, nastavio je general, posljednji zadatak. Izračunaj potisak koji stvara antimaterija u sprezi sa plazmom, te iz impulsne brzine predji na nadćumurnu. Napravi revamping uredjaja za teleportaciju koristeći pri tome pozitivni efekt nano-čestica i podesi priklon štitova za minus delta iks na minus gama inverzno i to asimptotski!

Zvučnici su načas zanijemili i činilo da je veza opet izgubljena. Napetost je dostigla vrhunac, a onda se ponovo javio dragi glas.

-Vau...vau...vau!

U sali ponovo oduševljenje, svi se ljube i grle, igraju Kozaračko, a potom Konstitutivno kolo. Kad se graja stišala, mikrofon je ponovo uzeo general Kajmakburedžiković.

-Garo, aferim, svaka čast! A sada, Faletići zovu Muju!

-Gospodine generale, Mujo na vezi!

-Mujo, slušaj sada dobro, ovo je zapovjed! Nahrani i napoji Garu, daj mu i čokoladu s rižom da zasladi! Obezbjedi ćumur za pogon, a onda naspi bokalić, nareži stelje i travničkog i zamezeti, ispeci si kahvu, sjedi i matere ti, ne diraj ništa!

Piše: Emir Dervišefendić – prema vicu nepoznatog autora