POTRESNI GOVOR BOJANINOG KOLEGE NA SAHRANI: Mi u vojsci slabo praštamo greške, a tebi nemamo šta da oprostimo! A ONDA JE VJERENIK ŠAPNUO...
Vojna bolničarka Bojana Milanović (24), koja se u četvrtom mjesecu trudnoće ubila lovačkim karabinom svog vjerenika Joviše Marinkovića u selu Provo kod Bogatića, sahranjena je na groblju u Sremskoj Mitrovici.
- Bojana, zašto baki nisi rekla šta te muči. Šta te mučilo sunce moje - jecala je Bojanina baka dok su iznosili bijeli kovčeg iz kapele. Rastrojeni od bola, na putu do vječne kuće, sanduk sa Bojaninim tijelom grlili su unesrećeni otac i majka Snežana.
Prije nego što je kovčeg spušten, govor je održao Bojanin kolega. On je rekao da ona nije bila toliko dugo u vojsci koliko je veliki trag ostavila.
- Bojana sve što je radila, znam da je radila iz ljubavi prema ovoj uniformi. Nemojmo da je pamtimo po lošem, taj koji je pamti po tome znajte, pogriješiće. Mi u vojsci slabo praštamo greške, a Bojani nemamo šta da oprostimo - rekao je kolega, čiji su govor prekidali bakini jecaji: "Bojana sine, što me ostavi. Što ostavi svog Jovišu. Što te tvoja baka nije zamijenila".
Kada je kovčeg spušten u raku, za njim htjela je da skoči Bojanina majka, ali su je rođaci spriječili i bukvalno je odnijeli od rake. Dok je bacao grumen zemlje na kovčeg, Bojanin vjerenik Joviša tiho je izustio: "Nije ti dušo, ovo trebalo".
(Kurir)
Podijeli komentar
Prijavi komentar
KOMENTARI
Morate biti registrovani i prijavljeni kako biste komentarisali sadržaj.