Ronaldinho u dirljivom pismu pisao sebi: Ne zaboravi šta ti je otac rekao!

U sjajnom pismu Ronaldinho ističe koji će očev savjet pamtiti tokom svog života i kako mu je taj savjet oblikovao karijeru.

Posebno je interesantan dio u kojem Ronaldinho govori o Lionelu Messiju i periodu kada je Argentinac igrao za omladinske kategorije Barcelone.

Emotivno, iskreno, motivacijsko pismo prožeto Ronaldinhovim iskustvom i načinom razmišljanja pravi je ``melem`` za sve one koji žele postati veliki fudbaleri, košarkaši, rukometaši ili nešto izvan sporta. Jer, Ronaldinho šalje univerzalnu poruku koja glasi: ``Radi na svoj način i uživaj u tome``.

Njegovo pismo prenosimo u cijelosti.

``Dragi osmogodišnji Ronaldinho.

Sutra, kada dođeš kući nakon igranja fudbala bit će mnogo ljudi u tvojoj kući. Tvoji stričevi, prijatelji tvoje porodice i neki drugi ljudi koje nećeš prepoznati bit će u kuhinji. Prvo, mislit ćeš da samo kasniš na zabavu. Svi su tamo da proslave 18. rođendan tvog brata Roberta.

Obično, kada se vratiš kući nakon fudbala, majka se uvijek smije ili se šali. Ali, ovaj put, ona će plakati.

I ti ćeš vidjeti Roberta. On će staviti ruku oko tebe i odvesti te u kupatilo. Onda će ti teći nešto što nećeš razumjeti.

`Desila se nesreća. Otac je otišao. Preminuo je`

To neće imati smisla za tebe. Šta to znači? Kada se vraća? Kako je otac mogao otići?

Otac je bio onaj koji ti je kazao da igraš kreativno na fudbalskom terenu, onaj koji ti je rekao da igraš slobodnim stilom - da se samo igraš sa loptom. On je vjerovao u tebe više nego iko drugi. Kada je Roberto počeo igrati profesionalni fudbal za Gremio prošle godine, otac je svima rekao: `Roberto je dobar, ali gledajte njegovog mlađeg brata koji dolazi.`

Otac je bio superheroj. On je volio fudbal toliko puno da bi poslije posla na brodogradilištu, gdje je radio tokom sedmice, dolazio da radi kao član obezbjeđenja na stadionu Gremija za vikend. Kako možeš da ga više nikada ne vidiš? Nećeš razumjeti šta ti Roberto govori.

Ti nećeš osjetiti tugu odmah. To će doći kasnije. Nekoliko godina kasnije, prihvatiti ćeš da otac neće nikada doći nazad na zemlju. Ali, ono što ti želim reći jeste da svaki put kada budeš imao loptu u nogama otac biti s tobom. Kada budeš imao loptu u nogama, bit ćeš slobodan. Ti si sretan. To je kao da slušaš muziku. Taj osjećaj će te natjerati da poželiš podijeliti svoju radost sa ostalima.

Ti si sretan jer imaš Roberta. Čak iako je on 10 godina stariji i već igra za Gremio, Roberto će uvijek biti tu za tebe. On neće biti samo brat, on će postati kao otac za tebe. I više od svega, on će biti tvoj heroj.

Ti ćeš željeti da igraš kao on, ti ćeš željeti da budeš kao on. Svako jutro, kada kreneš za Gremio - ti ćeš igrati za mlađe uzraste, dok će Roberto igrati za seniorski tim - ti ćeš pričati u svlačionici sa tvojim velikim bratom, fudbalskom zvijezdom. I svake noći, kada kreneš u krevet, mislit ćeš, dijelim sobu sa svojim uzorom.

U sobi koju dijelite nema postera na zidovima, ima samo mali televizor. To neće biti važno, jer nećete imati vremena da gledate bilo koje utakmice skupa. Kada ne putuje na utakmice, Roberto izvodi tebe vani da igrate fudbal. 

Tamo gdje živite u Porto Alegreu postoji mnogo droge i bandi i sličnih stvari okolo. To će biti teško, ali dok god igraš fudbal - na ulici, u parku, sa svojim psom - ti ćeš biti siguran.

Da, rekao sam tvome psu, usput. On je neumorni defanzivac.

Ti ćeš igrati sa Robertom. Ti ćeš igrati sa ostalom djecom i starijim momcima u parku. Ali svi će se eventualno umoriti, a ti ćeš željeti da nastaviš sa igranjem. Stoga, uvijek sa sobom povedi psa Bomboma sa sobom. Bombom je džukela. Pravi brazilski pas. Čak i brazilski psi vole fudbal. On će biti sjajna vježba za driblanje i vještine. I možda prva žrtva `elastica`.

Mnogo godina kasnije, kada budeš igrao u Evropi, nekoliko defanzivaca će te podsjetiti na Bomboma.

Djetinjstvo će biti vrlo drugačije za tebe. Vremenom ti imaš 13 godina, ljudi će pričati o tebi. Pričat će o tvojim vještinama i o tome šta si sve sposoban uraditi sa loptom. U ovom trenutku, fudbal je samo igra za tebel. Ali u 1994. godini, ti si već 14-godišnjak, Svjetsko prvenstvo će ti pokazati da je fudbal više od obične igre.

Svaki Brazilac pamti 17. juli 1994. godine. Tog dana, ti ćeš putovati sa omladinskim timom Gremija na utakmicu u Belo Horizonte. Finale Svjetskog prvenstva je na televiziji i igrat će Brazil protiv Italije. Da, tako je, Kanarinci će igrati u finalu Svjetskog prvenstva prvi put nakon 24 godine. Kao da će se cijela nacija zaustaviti.

Svagdje u Belo Horizonteu bit će brazilskih zastava. Tog dana neće biti drugih boja osim zelene i žute. Svako mjesto u gradu će pratiti meč i bit će ispunjeno ljudima.

Ti ćeš gledati sa saigračima. Nakon posljednjeg sudijskog zvižduka rezultat će biti 0:0. Onda će nastupiti penali. Italija će promašiti prvi penal, kao i Brazil. Onda će Italija pogoditi. Onda će... Romario krenuti. Njegov udarac će otići lijevo... pogoditi prečku... i ući u gol. Igrači će uzvikivati i derati se. 

Italija će pogoditi i ponovo će biti tišina.

Branco pogađa za Brazil... Taffarel brani za Brazil... Dunga pogađa za Brazil. 

Onda, trenutak koji neće promijeniti samo tvoj život, nego živote miliona Brazilaca.

Baggio će doći do bijele tačke i promašit će.

Brazil je šampion Svjetskog prvenstva.

Tokom ludih slavlja, postat će jasno za tebe šta želiš raditi u ostatku života. Ti ćeš konačno shvatiti šta fudbal znači Brazilcima. Ti ćeš osjetiti snagu sporta. Najvažnije, vidjet ćeš sreću koju fudbal donosi običnim ljudima.

`Igrat ću za Brazil`, kazat ćeš sebi tog dana.

Neće svi vjerovati u tebe, posebno zbog načina na koji igraš.

Bit će nekih trenera - dobro, jedan zapravo - koji će ti reći da ne igraš na način na koji igraš. On će misliti da trebaš biti više ozbiljan, da trebaš prestati driblati toliko puno. `Nikada nećeš to uspjeti kao fudbaler`, kazat će.

Koristi te riječi kao motivaciju. Koristi ih da bi ostao fokusiran. I misli o igračima koji su igrali igru lijepo - Dener, Maradona, Ronaldo.

Misli o tome šta ti je otac rekao, da igraš slobodno i da se samo igraš sa loptom. Igraj sa radošću. To je nešto što mnogo trenera neće razumjeti, ali kada si na terenu, nikada nećeš kalkulirati. Sve će doći prirodno. Prije nego budeš imao vremena da razmišljaš, tvoje noge će već donijeti odluku.

Kreativnost će te odvesti dalje nego kalkulacije.

Jednog dana, nekoliko mjeseci nakon što si gledao Romarija kako podiže pehar 1994. godine na Svjetskom prvenstvu, tvoj trener u Greimu će te dovesti u njegov ured nakon treninga. Kazat će ti da si pozvan u reprezentaciju Brazila do 17 godina. Kada dođeš u trening kamp u Teresopolisu vidjet ćeš nešto što nikada nećeš zaboraviti. Dok budeš šetao prema kafeteriji, primijetit ćeš uokvirene fotografije koje vise na zidu - Pele, Zico, Bebeto.

Ti ćeš hodati istim hodnicima kao i te legende. Ti ćeš sjesti za iste stolove na kojima su sjedili Romario, Ronaldo i Rivaldo. Jest ćeš istu hranu koju su oni jeli. Spavat ćeš u istim internatima u kojima su oni spavali. Kada spustiš glavu kako bi zaspao, zadnje misli će biti: `Pitam se koji je heroj spavao na ovom jastuku.`

Tokom naredne četiri godine, ti nećeš raditi ništa drugo osim igranja fudbala. Ti ćeš provesti život u austobusima i na terenima za trening. U suštini, od 1995. do 2003. godine, nećeš imati odmora. To će biti vrlo naporno. 

Ali, kada napuniš 18 godina, uspjet ćeš nešto s čime bi tvoj otac bio vrlo ponosan. Upisat ćeš debi za prvi tim Gremija. Jedini tužni dio je taj što Roberto neće biti tamo. Povreda koljena prekinut će njegovo vrijeme u Gremiju i on će otići u Švicarsku da igra. Ti nećeš dijeliti teren sa svojim herojem, ali si proveo toliko puno godina gledajući Roberta tako da ćeš znati šta raditi i kako postupiti.

Na danima utakmica, ići ćeš kroz parking na kojem je tvoj otac vikendima imao naviku raditi kao član objezbjeđenja. Ući ćeš u svlačionicu gdje je tvoj brat imao naviku dovoditi te dok si bio dijete. Obući ćeš plavo-crni dres Gremija. Mislit ćeš: `Život ne može biti bolji od ovoga.` Mislit ćeš da si konačno učinio to, igrajući za klub iz rodnog grada.

Ali, to nije mjesto gdje tvoja priča završava.

Naredne godine, ti ćeš igrati prvi seniorski meč za reprezentaciju Brazila. Smiješna stvar će se desiti. Ti ćeš zapravo na svoj prvi dan u trening kampu stići dan kasnije nego ostali saigrači. Zašto? Kasnit ćeš zbog meča za Gremio u finalu Campeonato Gaucho turnira protiv Internacionala.

Za Internacional će igrati kapiten brazilskog tima sa Svjetskog prvenstva 1994. godine Dunga.

Ti ćeš igrati vrlo dobro taj meč. Tako da kada stigneš na teren na svoj prvi trening sa Brazilom, tvoji novi saigrači, momci koje si gledao kako osvajaju Svjetsko prvenstvo 1994. godine, pričat će samo o jednom igrači - malom dječaku koji nosi broj 10.

Pričat će o tebi.

Pričat će kako si driblao Dungu. Pričat će o tvom pobjedničkom golu za titulu. Ali, nemoj postati previše samouvjeren, jer oni se neće ophoditi lako prema tebi. Ovo će biti najvažniji trenutak tvog života. Kada dođeš na ovaj nivo ljudi očekuju mnogo stvari od tebe.

Hoćeš li nastaviti igrati na svoj način?

Ili ćeš početi kalkulirati? Hoćeš li igrati sigurno?

Jedini prijedlog koji bih ti dao je ovaj: Radi na svoj način. Budi slobodan. Slušaj muziku. To je jedini način za tebe da živiš svoj život.

Igranje za Brazil će promijeniti tvoj život. Odjednom, sva vrata za koja nikada nisi mislio da su dostupna, počet će se otvarati.

Ti ćeš početi misliti o igranju u Evropi, gdje je mnogo tvojih heroja otišlo da dokaže sebe. Ronaldo će ti govoriti o životu u Barceloni. Vidjet ćeš njegove nagrade, njegovu Zlatnu loptu, njegove klupske trofeje. Odjednom, ti ćeš željeti da praviš historiju. Ti ćeš početi sanjati dalje od Gremija. Onda ćeš 2001. godine potpisati za Paris Saint-Germain.

Kako mogu momku koji je rođen u drvenoj kući u faveli kakav je život u Evropi? To je nemoguće. Ti nećeš razumjeti čak i ako ti kažem. Od trenutka kada odeš za Pariz, pa za Barcelonu, pa za Milan, sve će ići vrlo, vrlo brzo. Neki mediji u Evropi neće razumjeti tvoj stil igranja. Oni neće razumjeti zašto se ti uvijek smiješ.

Dobro, ti se smiješ jer je zabavno. Zašto bi bio ozbiljan? Tvoj cilj je širiti radost. Reći ću ponovo - kreativnost iznad kalkulacija.

Ostani slobodan i osvojit ćeš Svjetsko prvenstvo sa Brazilom.

Ostani slobodan i osvojit ćeš Ligu prvaka, La Ligu i Seriju A.

Ostani slobodan i osvojit ćeš Zlatnu loptu.

Ipak, najviše ćeš biti ponosan zbog toga što pomažeš da se promijeni fudbal u Barceloni zbog tvog stila igre. Kada dođeš tamo, Real Madrid će biti snaga španskog fudbala. U ono vrijeme kada ti napustiš klub, djeca će sanjati o igranju na `Barcelonin način`.

Slušaj me, ipak. Tvoja uloga u ovome će biti mnogo veća od onoga što radiš na terenu.

U Barceloni, čut ćeš o dečku koji je u omladinskom pogonu. On nosi broj 10 kao i ti. Smije se kao ti. Igra se sa loptom kao ti. Ti i tvoji saigrači ćete ići gledati ga kako igra za omladinski tim i tog momenta ćeš shvatiti da će on postati više od velikog fudbalera. To dijete je drugačije. Njegovo ime je Leo Messi.

Reći ćeš trenerima da ga dovedu da igra sa tobom u seniorskom timu. kada dođe, igrači Barcelone će pričati o njemu kao što su reprezentativci Brazila pričali o tebi.

Želim od tebe da mu kažeš dio jednog savjeta.

Reci mu: `Igraj sa srećom. Igraj slobodno. Samo se igraj sa loptom.`

Čak i kada ti odeš, slobodan stil će nastaviti živjeti u Barceloni kroz Messija.

Mnogo stvari će se desiti u tvom životu, dobrih i loših. Ali, sve što se desi, dugovat ćeš fudbalu. Kada ljudi budu ispitivali tvoj stil ili tvoj osmijeh nakon što izgubiš meč, želim da misliš na jednu uspomenu.

Kada tvoj otac napusti zemlju, ti nećeš imati nikakav film o njemu. Tvoja porodica nije imala mnogo novca tako da tvoji roditelji nisu imali kameru. Nećeš moći da čuješ očev glas ili da ponovo čuješ kako se smije.

Ali, ima jedna stvar zbog koje ćeš se uvijek morati sjećati njega. To je fotografija tebe i njega kako igrate fudbal skupa. Ti se smiješ, sretan sa loptom u nogama. On je sretan gledajući tebe. 

Kada dođe novac, i pritisak i kritike, ostani slobodan.

Igraj kako ti je on rekao da igraš.

Igraj se sa loptom.

Ronaldinho.`` 

U svojoj nevjerovatnoj karijeri Ronaldinho je, među ostalim, osvojio Intertoto kup, La Ligu, Seriju A, Ligu prvaka, Svjetsko klupsko prvenstvo, Copa Libertadores, Svjetsko prvenstvo, Copa Americu i Kup Konfederacija. Dva puta je izabran za najboljeg igrača svijeta po izvoru FIFA-e (2004. i 2005. godine).

Izvor: Klix.ba/ekskluziva.ba