Stand up komičar Hazim Mujčinović: Kolega i ja smo bili sa 300 žena!

1. Kako biste sebe opisali kao stand up komičara i po čemu se razlikujete od drugih?

Vrlo je teško pričati o sebi kao stand up komičaru, a da to nije pred publikom. Uglavnom o sebi pričam na sceni, a to je onda materijal kojem se publika smije, prepozna ili pronađe u mojim dogodovštinama. A razlika postoji kod svakog komičara, neki imaju bolji materijal u kojem se publika više pronalazi, saživljava, ne sažaljava, nego živi priču i ... sve zavisi od materije i raspoloženja i komičara na sceni, njegove koncentracije i spremnosti da drži pažnju publici, ali i raspoloženja ljudi u publici. Da li prate tok priče, da li su došli da vide šta je to stand up komedija ili su tu da se opuste i uživaju u večeri koju komičar donosi pred njih. Svi smo drugačiji, samo su teme u materijalima slične, pa ih svako na svoj način predstavlja. Neko uspješnije, neko manje uspješno.  

2. Kako je došlo do toga da postanete stand up komičar?

Prvo sam završio Akademiju dramskih umjetnosti, a nakon mnogobrojnih nastupa u ulozi voditelja - animatora na zabavnim programima, počeo sam se interesovati za pojam stand up komedije. Prva prilika se desila na nekoj humanitarnoj stand up večeri, na kojoj su nastupili već iskusni komičari iz regije, a ja sam bio voditelj domaćin. A najkrivlji za moj put u stand up komediju je Peđa Bajović, komičar koji dolazi iz Zagreba, rodio se u Crnoj Gori, živio, školovao se i odrastao u Srbiji i Bosni i Hercegovini, a nastupa širom svijeta.

3. Sjećate li se svog prvog nastupa i kako je sve izgledalo, da li je vladala velika trema?

Imao sam jednu priču u kojoj objašnjavam prelazak vokala A u vokal O i koliko to mijenja značenje mog imena. Tom prvom šalom i sa još par poređenja u ženskom i muškom oblačenju od malih nogu, otvarao sam veče Peđi Bajoviću. Nisam imao tremu, više je to bila euforija koja me nosila. Zaslugu za taj podstrek davala je i domaća publika, koja mi je davala vjetar u leđa non-stopnim aplauzima. Kasnije sam shvatio da šale ne trebaju da traju vječno, tada se i meni činilo da je to kratko i efektno, ali sat je pokazivao dobrih dvadesetak minuta potrošenih na jednu i po šalu.

4. Vjerovatno je muk u sali, odnosno ta mlaka reakcija publike najveći strah. Da li se dešavalo to kod vas i kako se krije taj strah?

Iskustvo svakog stand up komičara je nešto što ni jedna druga profesija ne može donijeti. Tu potvrdu sam našao i kod stručnjaka za javni nastup, nastup na sceni, pred kamerama... Kažu da neko ko je stand up komičar, a u mom slučaju i glumac i voditelj sa ogromnim iskustvom, može u svakom trenutku izvući situaciju na pozitivan kraj. Ipak dešavalo se, nije da nije, ali kažem, iskustvo sa scene svakog od nas pomaže u prelasku sa te neugodne situacije. To se najčešće dogodi ako nisi koncentrisan i preskočiš ili kreneš da dodatno objašnjavaš svoju priču, a publika te ne shvati, a ti još pokušavaš da to podebljaš i na kraju se toliko zapetljaš da bi najradije pobjegao brzinom munje s tog mjesta. Rješenje je da ako fora ne prolazi, pređeš na drugu i zaboravljaš taj momenat poentirajući na drugom.

5. Koji vam je najtraumatičniji događaj do sada, a koji najbolji i najljepši?

U Lukavcu smo snimali u četiri odvojene večeri, možda svakih mjesec dana , sve komičare iz regije. Ja sam na tri večeri bio domaćin ili kako to u stand up komediji kažemo MC. U svakoj od tih večeri ja sam pokušao da donesem nove najave za svakog izvođača koristeći svoj već postojeći materijal i onda se desi da bih i ja trebao snimati svoj dio materijala za potrebe regionalnih TV stanica. Kako je publika već tri puta gledala sve komičare, tako i mene i moj materijal, desi se da dva klinca sjednu u prvi red i krenu, pričam ja, ali pričaju i oni. Naučili moje priče napamet. To Vam je kao kada Vi pričate neki vic, a neko pored vas taj vic završava. Mislim da sam tu noć mijenjao sve boje od bijesa, nespretnosti, nemogućnosti da ih utišam, da bilo šta uradim, i sve zbog uključenih kamera pred kojima nisam mogao uraditi ono što bi te momčiće utišalo. Naravno ne bih ih tukao, ali postoje te naše cake kojima se obračunaš i utihneš nekog galamdžiju u publici koji ti remeti nastup. Šteta, zbog kamera mi je propao dobar panč lajn, a zbog klinaca mi je propao TV nastup kojim sam se mogao dobro izreklamirati.

Jedan od ljepših i boljih je bio za tri stotine žena. Od tada se moj kolega Filip Andronik i ja hvalimo da smo bili sa tristo žena, ali da smo bili komični.

6. Koje stand up komičare vi volite i cijenite i zašto?

Robin Vilijams je bio jedini kompletan komičar i glumac u svim postavkama. Uvijek pun novih iznenađenja, čak i kada njegov film ili nastup gledate po ko zna koji put.

7. Za mnoge stand upkomičare važi da ukoliko su na sceni duhoviti, da je realnost sasvim drugačija. Kakvi ste vi po tom pitanju, koliko se razlikujete od Hazima na sceni i Hazima privatno?

Na svu sreću ljudi koji me okružuju, ali i na sreću publike, taj talenat mi je prisutan i privatno i na sceni. Sve zavisi da li pri upoznavanju s nekim ko je komičar očekujete da on bude non stop pun novih zanimljivih i komičnih priča, no i komičari su ljudi, dobro malo su duhovitiji od drugih, ali ipak i mi brstimo dnevnu politiku, uživljavamo se u selektorska mjesta i trenere popularnih sportskih timova i raspravljamo da li je trebalo uvesti u igru tog igrača ili je sudija plaćeni lopov. I da napomenem, ni jedan pravi stand up komičar ne priča viceve koje ste mogli čuti negdje i nekad. Mi sjedimo pred kompjuterom i pišemo nove fore, materijale, nerviramo se jer neka fora neće da se raspiše, stavljamo dio fora na fejsbuk status, pa onda to ljudi šeruju i onda kad čuju izvornu verziju na nekom nastupu, kažu, pa to je s fejsa. Jeste, ali sa mog fejsa.

8. U čemu je osnovni problem kod nas, pa će uvijek biti krcatija diskoteka, klub, kafana, nego neko pozorište ili bilo koja sala gdje je neki stand up komičar ili predstava?

Nije kod nas samo to problem, kod nas je sve problem, a osnovni je mentalni sklop kojem je uvijek draže tuđe od domaćeg. Ali i opravdano je to, pa dobro je poznato da i za Džeku kažu -'ta će on?! - tako i za nas, posebno ako nas poznaju iz grada, kažu - 'ta će on biti smiješan? Kažu da je ta definicija nastala u Mostaru. Umro je neki, recimo da se zove Sejo Pika, i kaže:

- jesi l' čuo da je umro Pika?

- Koji Pika?

- Sejo Pika.

- Čuj Pika umro!? 'Ta će on umirati!?

Za svoje, domaće imamo predrasudu, pretpostavku da je takav ili onakav. Sve znamo površno i to je to.

U pozorištu, na predstavama, na stand up večerima, u operi se mora biti tih, slušati, aplaudirati ili se smijati. U diskoteci i na koncertu možeš da hraljaš uglas sa svima i da te niko ne kritikuje, jer svi su tu zbog muzike, pića, zbog ... ma ko bi između demode obučenog komičara i pjevačice u najmodernijim gaćicama, izabrao tog nekog lika koji, kako naš narod kaže, želi biti smiješan. Meni se najbolje objasnila ta definicija kada sam bio producent - organizator, pitao sam svoju raju - hoćete li gledati stand up? A oni me pitaju - Protiv koga igra?

9. Kojim temama se vi najčešće bavite i šta je ono na što se publika najviše zasmije?

Teme su svakodnevni život koji se kroz moju verziju malo namašta, malo zapetlja, malo uskladi sa životima publike. Osnovna tema u šou koji izvodimo zajedno Filip Andronik i ja, jeste Bosna i ljudi u Bosni. Ne i u Hercegovini, jer su Hercegovci uglavnom u Zagrebu. Tako nam se i zove predstava koju smo izveli u pola Evrope, Stan Up Comedy Made In Bosnia. Publici je uvijek zanimljivo poslušati kako se Bosanci ponašaju kod kuće, a kako vani, u inostranstvu... koliko i kako se snalazimo u stranom svijetu, a snalazimo se uspješno. Jeste da je to snalaženje vrlo komično, ipak smo mi munje od ljudi. Mi sve možemo. A najjače smijehove i aplauze dobijamo na pričama koje ostavljamo za kraj večeri, to su one malo masnije teme o muško-ženskim odnosima, kako se prave filmovi za odrasle, pa to sve razbijemo na sitne dijelove i publika onda te zabranjene teme doživljava na sasvim drugačiji način. A nije bezobrazno, čak je edukativno.

10. Gdje vas možemo vidjeti u skorije vrijeme i zašto baš vaše tačke treba pogledati?

Ovih dana stand up comedy Made in Bosnia je na turneji po Crnoj Gori. Nastupamo u Podgorici, Herceg Novom, Kotoru i Kolašinu, ujedno smo i gosti strip festivala u Herceg Novom, jer je kolega Filip vrlo uspješan strip crtač i animator. Nakon crnogorskog primorja selimo se u hrvatsko, gdje ćemo učestvovati na festivalu stand up komedije u okolini Rijeke, Banja Luka takođe ove godine organizuje festival stand up komedije, pa smo i tamo bukirani za jedno veče, a ljeto bi, nadamo se potvrdi, trebali završiti učešćem na mariborskom festivalu Lent. Sve između su, bar za Bosnu i Hercegovinu, sporadični nastupi i nas i kolega koji se bave ovom vrstom scenskog prikazivanja.

Pogledati bi nas trebalo iz mnogo razloga,makar da nas, od one pretpostavke kakvi smo, malo bolje upoznate i još kvalitetnije zamrzite! 

Ekskluziva.ba