Tih 13 dana Srbija nikad neće zaboraviti: Svi su tražili Tijanu, a monstrum nije pokazivao ni trunku kajanja!

Za Tijanino ubistvo na 40 godina zatvora osuđen je mesar Dragan Đurić iz beogradskog naselja Surčin. Monstrum je priznao zločin i policiju odveo do mjesta na kojem je sakrio žrtvu.

Uhapšen je u svojoj mesari u Surčinu, gdje je potpuno mirno sjekao meso i ponašao se kao da se ništa nije dogodilo. Nije pokazao kajanje. Mada je mesar isprva poricao otmicu, nakon što je pao na poligrafskom testiranju, odlučio je da prizna i detaljno opiše zločin.

Naime, Đurić je Tijanu u Bajmoku udario svojim vozilom. Nakon što je djevojka počela da zapomaže, uhvatio ju je za vrat, udarao, a potom ubacio u automobil, odvezao u atar i ubio. U automobilu je sa nje skinuo odjeću, a tijelo odvezao desetak kilometara od Sombora, gdje ga je i zakopao.

Prema svjedočenju Vojice Janoševića, vlasnika ove radnje u kojoj je ubica radio, Đurić je u vrijeme Tijaninog ubistva bio na odmoru. Dana 25. jula bio je u Bajmoku u posjeti rođacima. Prije susreta sa Tijanom popio je nekoliko pića. Kada se vratio na posao, niko nije primijetio ništa čudno, jer je malo pričao sa kolegama.

Neobičnu ćutljivost primijetila je i Draganova majka Makivija. Mještani naselja Aleksa Šantić, u kojem je Đurić sa majkom, ocem i sestrom živio od rođenja, ali se sedam godina ranije odselio u Surčin, dodali su da je nekoliko sati prije odlaska u Bajmok osumnjičeni svratio na kafu kod prijatelja. U Sombor se vratio 2. avgusta, kako bi prisustvovao seoskoj slavi u Gakovu. U oba navrata nije im djelovao neobično.

Trinaestog dana od nestanka, a prvog od otkrića ubistva (8. avgust), objavljeno je još detalja o slučaju. Naime, Đurić je, u jednoj od najobimnijih potraga u historiji srpske policije, otkriven sistemom eliminacije. Mještani Bajmoka su otežali istragu, tako što su potencijalne dokaze gazili i premještali prilikom traženja Tijane, ali je, na osnovu baznih stanica mobilne telefonije utvrđeno da je Dragan kritične noći bio na mjestu otmice. Posmatran je od utorka, 5. avgusta, ali se ponašao sasvim obično, dok je veza između njih dvoje bila nepostojeća. Priveden je u namjeri da otkrije gdje drži djevojku, ali je nakon poligrafskog testa priznao da ju je ubio.

Mišljenje policije je da Jurićeva ipak nije udarena automobilom, jer na vozilu nema oštećenja, već da ju je Dragan namerno napao, prije čega je zaustavio vozilo. Kako se djevojčica opirala, jako ju je udarao i onesvešćenu stavio na zadnje sjedište. Na putu do naselja Aleksa Šantić, Tijana se probudila i odmah pokušala da izađe.

Zbog toga je Đurić skrenuo sa puta, a petnaestogodišnjakinji krenuo da kida odjeću i da je s.ksualno zlostavlja rukom.

Međutim, iznerviralo ga je što je zapomagala, pa ju je udavio duksericom koju u noći ubistva namjeravala da vrati drugu, a koju je nosila zavezanu oko struka.

Tijanino nago tijelo zatim je stavio na zadnje sjedište svog "golfa 3", a, na pola puta ka Somboru, prebacio ga je u gepek.

Tokom dana (26. jul), ostavio ga je u napuštenom objektu nedaleko od kolovoza, prekrivši ga kartonima. Kupio je torbu i ašov, koje je tokom noći iskoristio za prenošenje tijela na obližnje improvizovano smetljište u Čonoplji, pa ga prekrio humusom namenjenim majci za cvijeće. Nakon ovoga se vratio u Sombor, gdje je po kontejnerima pobacao dijelove Tijanine odjeće. Uputio se kod sestre u selo Klek kod Zrenjanina, a tokom vožnje djevojčicin telefon izbacio kroz prozor.

U narednim danima, mobilni je lociran i, zajedno sa crvenim "golfom" u kome su, prema izvoru iz policije, nađeni golim okom vidljivi tragovi krvi, iako je prošlo neko vreme od zločina, poslat na vještačenje. Ašov, međutim, nije pronađen.

.

.

Izvor: Kurir