x

Halid Muslimović: Sve je poremećeno!

Čovjek sam koji gleda naprijed, a ne u prošlost, bitno mi je s kim sam sad i da mi je lijepo. Odavno je Halid Muslimović prestao brojati koliko je snimio albuma. Za 32 godine koliko je na estradi bilo ih je deset, dvadeset... ni sam on ne zna koliko. Ne zna ni tačan broj snimljenih pjesama. Vjeruje da se ta cifra kreće oko 250, možda i više.

Odavno milioner

Jedna od onih koja se i danas sluša, a snimljena je davno, je i „Slušaj majko moju pjesmu``. Zašto baš nju izdvajamo? Koliko zbog njene popularnosti toliko i toga što je Muslimović na tek objavljenom albumu uvrstio još jednu koju je posvetio svojoj rahmetli majci.

- Pjesma „Slušaj majko moju pjesmu`` je za sve generacije mada ona nije bila moj najveći hit, ali je pjesma koja živi i koja će dugo živjeti. Međutim, tu su pjesme koje su obilježile neke moje periode. Recimo, moj prvi album „Oj jarane, jarane``, koji je bio iznenađenje za cijelu diskografiju, je ostavio traga i naslovna pjesma je brzo postala veliki hit. Onda ide „Znam za sve sam kriv``, pjesma po kojoj sam prvi put postao pjevač i autor Jugoslavije u to vrijeme. Jedna od najtiražnijih ploča u diskografiji je „Učini bar jedan pogrešan korak`` i „Putuj putuj srećo moja``. U to vrijeme smo pravili statistiku prodaja i ona je bila među tri najprodavanija izdanja u historiji diskografije što je na kraju postiglo tiraž od preko 800.000, a početni tiraž je bio pola miliona. To se samo jednom desilo u diskografiji i to sa mojom pločom. Četiri kuće su štampale taj album - priča na početku intervjua ovaj popularni pjevač.

Znači Halide ti si odavno milioner?

- Jesam ali u tiražima (smijeh).

Današnja diskografija se nikako ne može porediti sa onom iz 70-tih i 80-tih godina.

- Pala je 99 posto sa tiražima! Užasno! Međutim, dolaze neka bolja vremena ako uspiju ljudi koji su u izdavačkim i autorkim agencijama da sve shate ozbiljno, da vide da mi iod toga živimo, da mnogo para od autora leži na nekom trećem mjestu... Samo tako možemo da pobjedimo. I ovim putem apelujem na autorsku agenciju „Amus`` da pokrene sve kako bi autri bili umjetnici i tako se cijenili kao i agencija „Kvantum`` koja bi trebala učiniti sve da dođemo do toga da se putem njih nadoknadi minus od prodaje CD-a. Onda bi već bila druga priča i mi pjevači bi imali veću želju da pravimo bolje pjesme.

Od muzike odnosno prodaje albuma se danas definitivno ne može živjeti.

- Od tiraža ne! Svi smo u debelom minusu. Malo koji pjevač danas može vratiti 20, 30, 50 hiljada eura koliko uloži u jedan CD. Malo ko može nazada dobiti taj novac. Mladi pjevači nažalost ako nemaju dobre sponoze nisu nigdje - nema ih! To je tragedija! Očekujem da će doći neko novo, bolje vrijeme da se mladim pjevačima pruži šansa kao što je Gile u „Grandu``, Denijal u „Hayatu``... ali to je malo. Od njih 100 samo jedan ispliva i najžalosnije je što ne traju dugo. Kvantitet je uduplan, a nigdje kvaliteta.

Zašto danas pjevači uglavnom objavljuju singlice, ne albume?

- Neko to radi zbog finansija, nego zbog ispitivanja implsa kod publike. Ako narod prihvati tu pjesmu na internetu, lako je uraditi spot, pa album... Sve je poremećeno i ne znam koliko će moći ovako da traje.

Na tvom novom albumu je i ona pjesma Ljube Kešelja posvećena tvojoj majci.

- Moglo bi se reći da je ta pjesma nastavak one „Slušaj majko moju pjesmu``. Novu pjesmu sam posvetio mojoj rahmetli majci, ali ima nadovezivanja između te i one koju sam snimio dok je moja majka bila živa.

Postoji li neka nova pjesma od koje puno očekuješ?

- Od svih pjesama očekujem puno, a najviše od „Idu suze``, „Sve ću ovo ja da platim``, „Čaše lomim``, „Metak ljubavi``, „Sve će ovo zvati se lani``... Ali svakako treba malo sačekati i vidjeti kako će ljudi na sve reagirati.

Puno više nastupaš u inostranstvu nego u BiH. Zašto? Šta je sa sarajevskom publikom?

- Sada je, kada sam ja u pitanju, malo drugačija situacija u BiH nego što je bila ranije. Bilo je period kada sam odlučio da idem u svoju kuću, u svoj Prijedor. Mnogi su to prokomentarisali kao da ja idem na neku drugu stranu, da radim protiv svog naroda. Za mene je normalno da sport, muzika, privreda nemaju granice. A, ja kada sam prvi otišao u Beograd mnogi su me kritikovali. Ali svi ti koji su „lajali`` za mnom poslije mene su došli u Beograd, a oni iz Beograda došli u Sarajevo. To je dobro. Muzika treba da živi. Daj Bože da političari tako rade svoj posao. Neka slijede mene bit će im bolje. 

Od 1998. godine si u svom Prijedoru. Kako si tamo prihvaćen?

- Od 1992. do 1998. godine promijenio sam 13 adresa, toliko gradovam stanova... osjetio sam da su moja posljednja i prva adresa iste. Nije to kao nekada, ali sam ja na svom. Dao sam sve od sebe da udarim nove temelje, novi početak, da steknem nove saradnike, prijatelje, komšije... U tome uspijevam iako su vremena naopaka. Ja sam veliki Bosanac, a velika je razlika biti veliki Federalac i veliki ljubitelj Republike Srpske. Ja sam Bosanac! Ne razdvajam Bihać i Prijedor, Bijeljinu od Tuzle... To je sve moje. Kada bi svi tako razmišljali, bilo bi napretka.

Gledam u budućnost

Nikada nisi imao problema u Prijedoru?

- Nikada! Mogu se pohvaliti da mi djeca tamo idu u školu. Moj sin je četiri godine bio jedini Bošnjak u razredu i nikada nije imao problema. Dok su moje komšije Bošnjaci vozili djecu u škole udaljene i do 40 kilometara, ja nisam. Bili su i ostali tu u Prijedoru. 

Nedavno je u Americi uhapšena Bosanka Mirela Saric-Džioba, nekadašnja manekenka, s kojom si ti, kako se priča, pet godina bio u ljubavnoj vezi. Sve se dešavalo dok je u krizi bio tvoj brak sa Adelisom.

- Svakako da je poznajem. Zanimljivo je da su ljudi sve moje ženske fanove pokušali pretočiti u neke velike ljubavi, pa tako i sa tom manekenkom. Čovjek i kada je pet godina u braku postane nervozan, a kamoli u vezi. Ne bih o tome puno pričao niti za taj period mogu reći da je bilo lijepo dok je trajalo. Bila su to neka druga vremena. Čovjek sam koji gleda samo naprijed, ne vraća se na prošlost. Bitno mi je s kim sam sada, kako mi je, šta namjeravam... Sve drugo ću zanemariti pa i tu manekenku (smijeh).

U sretnom si braku sa Adelisom. No, zanimljivo je da su o vašem životu stalno pričali, a vas dvoje ste niste pretjerano osvrtali na te priče, na tračeve...

- Shvatam da to donekle tako treba biti jer smo mi javne ličnosti i normalno je da će biti i lijepih i ružnih stvari. To vjerovatno tako treba da se odvija. Nisam nikada pravio neke specijalne demante, nisam se puno bunio jer svaki novi broj nekog časopisa donese neku novu priču, nešto zanimljivije i ono staro ljudi jednostavno zaborave ili više ne pričaju o tome. Nama je lijepo. Uživamo, radimo...

Četiri solistička koncerta i humanitarni da pomogne djeci 
Uz novi album očekuje te i put za Australiju i velika turneja.

- Ne samo Australija već i Amerika, brojni nastupi širom Evrope. Pred kraj godine namjeravam napraviti četiri velika koncerta u BiH ali još ne znam u kojim gradovima. Želim da to bude u velikim dvoranama, sa dobrim ozvučenjem, scenom, gostima... Želim se malo prisjetiti starih-dobrih vremena. Vrijeme je za velike solističke koncerte. Još ne znam odakle su krenuti. Uz to, planiram napraviti nekoliko humanitarnih koncerata jer vidim da je dosta djece bolesno, da trebaju pomoć... Bar na takav način da im koliko-toliko pomognem.  

Neću više da farbam čuperak

Primjećujem da ti je malo izbijedio čuperak po kojem si postao i prepoznatljiv. Znači li to da ga se želiš riještiti ili nemaš vremena da odeš kod frizera?

- Ako dođe neko novo vrijeme možda i promijenim imidž. Vrijeme je, dosadilo mi je više ovako (smijeh). Jedno vrijeme sam ukinuo čuperak pa su me odmah svi pitali šta je sa čuperkom i evo opet sam se vratio njemu ali ga ne dotjerujem. Vidjet ću... možda ga se nekada i riješim.

Izvor: expressmag.ba/ekskluziva.ba

KOMENTARI
0

Morate biti registrovani i prijavljeni kako biste komentarisali sadržaj.